Kulturna baština Dubravice

Crkva sv Ane u Rozgi

Stara župna crkva se nalazila na brijegu iznad današnje crkve, poznatijem kao Vinsko brdo i bila je posvećena 5.8.1691. g. za vrijeme župnika Nikole Seniuga po biskupu Aleksandru Ignaciju Mikuliću i imala je dograđenu kapelu Sv. Antuna. Ona je stradala u požaru.

Župljani su ponovno odlučili sagraditi crkvu na istom mjestu, no predaja, kaže, da je kip Sv. Ane pronađen ispod rozgve podno Vinskog brda. Na tom mjestu sagrađena je 1842 g. Današnja župna crkva za vrijeme župnika Jurja Ročića pri čemu su pokrovitelji gradnje bili grofovi Erdody iz Novih Dvora kod Klanjca.

Župni dvor - farof

Zgrada župnog dvora je drvena kurija smještena u župnom dvorištu. Građena je od 1758. do 1789. godine za vrijeme župnika Stjepana Viteza. Zgrada je jednokatnica. U prizemlju je smještena kuhinja i smočnica s jedne strane, a udubljeni podrum s druge. Dvor po cijeloj dužini ima verandu s dvorišne strane, a do 1901. godine takva veranda je postojala i na strani prema cesti.

U dijelu verande, uz podrum je smještena stara drvene preša za grožđe, danas raritet. Evidentiran je kao spomenička baština pri Ministarstvu kulture. S obzirom na to da je stari župni dvor bio u iznimno lošem stanju, trenutno se provodi rekontrukcija, a očekivani završetak radova je u 2024. godini.

Kapela Blažene Djevice Marije u Luškama

Kapela Blažene Djevice Marije na groblju u Lušakima je najstariji sakralni objekt na području Župe, a prema uklesanom natpisu u kamenu za svetu vodu uzidanom u toranj, izgrađena je 1609. godine.

Zbog starosti i slabog materijala od kojeg je izgrađena, kapelici je prijetilo rušenje te je stoga 1827. godine župnik Juraj Ročić dao željezom ojačati toranj. Otvori sa sjeverne i južne strane su sasvim zazidani, a pred toranj su postavljena dva zidana stupa koji su ga podupirali.

Godine 1836. izgrađena su dva oltara, Sv. Pavla i Sv. Stjepana, a 1853. godine veliki oltar je popravljen i pozlaćen.

1880. godine kapela je značajno oštećena u potresu, te 4 godine kasnije počinje njena temeljita obnova. Posvećenje kapelice je održano na Uskrsni ponedjeljak 14. travnja 1884. godine.

Oko kapelice je formirano groblje, pri čemu su se sa sjeverne strane pokapala djeca, a s južne odrasli.

Tijekom vremena kapelica prolazi faze uređivanje i zapuštenosti. Ponovnom uspostavom Općine Dubravica, 1996. godine kapelica je u potpunosti obnovljena, a 2005. godine dobiva i noćnu rasvjetu.

Kapelica Majke Božje Lurdske u Lugarskom brijegu

Kapelica Majke Božje Lurdske smještena je u Lugarskom Brijegu, u neposrednoj blizini rodne kuće velikog hrvatskog pjesnika Pavla Štoosa. Gradnju kapelice je potakao mladi knjižničar iz Zagreba Ivica Stunković koji je darovao svoju ušteđevinu od 7.000 dinara, a zemljište je ustupio učitelj Rudolf Čepin. Kapelica je posvećena 12. kolovoza 1934. godine, kada je organizirana velika svečanost. U procesiji su bile 4 limene glazbe i kongregacija iz Zagreba, a kip Majke Božje Lurdske je nosilo 8 djevojaka. 1967. godine kapelica je temeljito obnovljena.

Kapelice sv. Antuna u Bobovcu

Gradnja kapelice sv. Antuna u Bobovcu počela je 1936. godine. Izgrađena je novčanim prilozima mještina, dok su zemljište darovala braća Mijo i Ivan Horvat. 1967. godine mještani su izgradili betonsku ogradu oko kapelice. Kapelica je posvećena 15. lipnja 1969. godine.

Kapela Sv. Vida u Merenju

Gradnja kapele sv. Vida u Merenju je započela 1929. godine na inicijativu župljana sela Merenje i Pluska. Naime, u Merenju je već ranije na groblju bila podignuta kapela sv. Vida, koja je 1887. godine izgorjela pogođena gromom. 1934. godine završena je izgradnja i uređenje nove kapele, a 1937. godine na toranj kapele je podignuto novo zvono. Od 1982. godine kapela pripada Župi Sv. Roka u Luki.

Stare Hiže

Među kulturnim dobrima na područje Općine Dubravica svakako treba istaknuti i stare tradicijske kuće, hiže.

Hiža su tradicijske kuće, izgrađene od drveta, s drvenim ganjkom (natkrivenom verandom). U hižu se ulazilo na glavna ulazna vrata koja su bila malo uvučena, a ispred njih je bio ganjak. Prva prostorija od ulaza je bila lojpa (današnje predsoblje). Iz nje su vodila vrata u kuhinju, spavaću sobu i dnevni boravak, prostoriju koja se također zvala hiža. U kuhinji je bio zidani štednjak, krušna peć na koju se hiža grijala te meltrog (drvena posuda za mješanje kruha) i stol. Na zidu je visio zdevjak (polica sa zdjelama). U hiži je bio smješten veliki dužinski stol sa kutnom klupom, ormar za posuđe i rublje (šrajtoš) i krevet. Zidovi su bili ukrašeni valcenim malerajem te kipcima svetaca. Za zimskih mjeseci u toj se sobi boravilo, jelo, a tu i spavala djeca i starci, dok je mladi bračni par spavao u komori (spavaćoj sobi).

Iz kuhinje se obično ulazilo u još jednu prostoriju koja je služila kao ostava gdje se držala hrana, mast, kiselo zelje i repa, a i napoj za svinje.

U kuhinji i ostavi podovi su bili zemljani, a u ostalim prostorijama drveni. Tavan kuće je služio za odlaganje škrinja sa žitom i vreća sa grahom i brašnom. Na njemu se sušilo meso, a sama kuća je bila prekrivena šopom. Kuća je imala još jedan, sporedni izlaz na dvorište i prema gospodarskim objektima. Kuća se redovito, svako proljeće izvana nanovo bojila galicom, zbog čega je imala plavu boju, a oko prozora bi se načinili bijeli okviri.

Na području Općine Dubravica do danas je ostao sačuvan značajan broj starinskih hiža, no međutim mnoge od njih su zbog starosti i neodržavanja u lošem stanju.